|
Smaragdna ploča
Po predaji smaragdnu ploču Hermesa Trisgemistusa, jedan od najstarijih
alkemičarskih spisa, pronašao je Aleksandar Veliki u pohodu na
Egipat. Povjesničari sa druge strane tvrde da je njeno porijeklo
na istoku, pa čak i da je moguće da je nastala u Kini. Što se
same ploče tiče Grci i Egipćani su smaragdnim pored dragog kamena
nazivali i zeleni granit, jer je malo vjerojatno da se "ploča"
ove veličine mogla naći kao dragi kamen, niti da se u nju tako
lako urežu slova.
Smaragdna ploča
Istina je, sasvim je sigurno bez greške, potpuna je istina:
ono što je iznad isto je kao ono što je ispod, a ono što je ispod
isto je kao ono što je iznad, da bi se izvela čuda ove Jedne Stvari.
Kao što sve stvari potiču iz Jedne, putem kontemplacije o Jednoj,
tako se sve stvari javljaju iz ove Jedne stvari putem adaptacije.
Sunce je njen Otac, a Mjesec njena majka. Zemlja joj je dadilja,
zrak je nosi u svojim njedrima.
Ona je otac svih čudesnih dijela širom čitavog svijeta. Njena moć
se usavršava ako se ona baci na Zemlju. Odvoji zemlju od vatre,
suptilno od grubog, pažljivo, sa mnogo mudrosti. Ona se uspinje
sa zemlje na nebo i ponovo se spušta na zemlju, otuda ona prima
moći stvari koje su iznad i stvari koje su ispod.
Na ovaj način steći ćeš slavu čitavog svijeta; i sve će nejasnoće
stoga iščeznuti pred tobom. Ona je najjača silina od svih silina,
jer ona nadilazi sve što je suptilno i prodire u sve što je čvrsto.
Tako je kozmos stvoren. Otuda će čudesne adaptacije biti postignute,
na ovaj način. Zbog tog razloga mene zovu Triput Najveći Hermes,
jer ja držim tri dijela mudrosti čitavog svijeta. Ja sam dovršio
to što sam imao reći o operaciji Sunca.
.............
Ovaj tekst se na zapadu pojavio pod imenom Secretum Secretorum
negde oko 1140. godine i zapravo je prijevod Johanesa Hispalensisa
arapske knjige Kitab Sir al-Asrar (u prijevodu Knjige savjeta
kraljevima). Datum nastanka originala je nesiguran, mada se pretpostavlja
da bi to moglo biti oko 800. godine. Pretpostavlja se da je najraniji
period nastanka mogao biti oko 650. godine i da je knjiga definitivno
završena u doba kalifata al-Mamuna. Također, potpuno je nesiguran
period kada je Smaragdna ploča postala dio te iste knjige.
Od Hermesa do Hermetizma
Tekst Smaragdne ploče služio je vjekovima alkemičarima širom
starog svijeta kao cjelovita filozofija "Velike umjetnosti"
koja u sebi nosi točnu recepturu za izradu biljnog ili mineralnog
kamena (Mali opus ili Veliki opus). Oba kamena su vrlo slična
po prirodi, ali i različita po stupnju djelovanja.
Po riječima mnogih slavnih alkemičara izrada kamena je izuzetno
jednostavan proces, ali samo tada kada su sastojci i procesi dobro
proučeni i shvaćeni. I isto tako, tek pošto ste prvo stvorili
Kamen u svom srcu, metaforički govoreći. Jer... stvaranje Kamena
je isto što i stvaranje kozmosa.
U suštini ono što astrologija od svog samog početka vrlo dobro
poznaje je osnovno Hermesovo načelo "kako je gore tako je
i dolje". Ali, pored ovog, manje poznata i ništa manje bitna
su i načela "sve je dobro" i "ne postoji ništa
skriveno što neće biti otkriveno". Božanska osobina ljudske
duše je sposobnost prodiranja u suštinu svih stvari i njihovo
prepoznavanje. I isto tako, najviša je sposobnost shvatiti da
je zapravo sve što nam se u životu dešava dobro i sa nekom dubljom
svrhom.
Komentar prvog odlomka Smaragdne ploče
Istina je, sasvim je sigurno bez greške, potpuna je istina.
Na samom početku teksta Hermes, ili tko god da je pisao ove rečenice, uvjerava nas da je u pitanju nešto što je utemeljeno u istini. Interesantno je da se u svim kasnijim tekstovima od religijskih do naučnih vjekovima ponavljao ovakav početak.
Ono što je iznad isto je kao ono što je ispod, a ono što
je ispod isto je kao ono što je iznad, da bi se izvela čuda ove
Jedne Stvari.
Princip - kako je gore tako je i dolje ovdje se jasno iskazuje i proširuje saznanjem da su energije i više i veće istovjetne onim manjim i slabijim. Suština svijeta, kozmosa ili unutrašnjosti duha potpuno je istovjetna svim bićima, oblicima i energijama. Realno je samo ono što je vječno, a iluzorno je sve što se trenutno dešava.
Kao što sve stvari potiču iz Jedne, putem kontemplacije
o Jednoj, tako se sve stvari javljaju iz ove Jedne stvari putem
adaptacije.
Princip božanske energije je da kruži stalno i kroz sve. A Kamen se spravlja tako što se izdvajaju sol, sumpor i živa, pročišćavaju se i ponovo kombiniraju. Jednom kada je njihova moć umnogostručena ponavljanjem kruženja i upijanja završeni su i Kamen filozofa i Biljni kamen. Oba kamena su, mada Biljni kamen sa daleko slabijim moćima, sada praktično objektivi kroz koje promatramo vrhovnu moć i inteligenciju. Oni projiciraju trostruku primarnu energiju (ovdje se ponovo javlja trostrukost jednog Boga ili njegova priroda u Trojstvu kako bi se to kršćanski nazvalo) i što je potentniji sam Kamen to će i transformacija metala ili živog bića biti moćnija... Jer, pretvaranje olova u zlato ili bolesnog u zdravog i mladog, jeste neobjašnjivo logičnom umu, u suštini, iznad je linearne logike i ukazuje na božanski izvor zato što Kamen čini samo dobro, kao i Bog.
Ako bi ove rečenice tumačili alegorijski, tada bi opet bili suočeni sa činjenicom da je sva materija nastala iz jednog izvora iz Filozofskog Merkurija - Prima Materia, pri čemu se ne misli na metale merkur ili živu, već na prvu svijest i njeno kozmičko djelovanje. Prima Materia je poznata i kao Veliko more iz koga je nastao sav život. I odavno je napisano da sve postojeće stvari našeg "realnog" svemira mogu biti apsorbirane i rastvorene u Mudrom Merkuriju bez ikakvog traga.
Ako je sve nastalo iz jedne stvari, Jednog izvora, Jednog Boga, i to namjerom Jednog, tada namjeru možemo alkemijski promatrati kao sumpor, energiju Sunca, koja svojim zračenjem, a zračenje može biti česticama i/ili valno, preplavljuje Zemlju i sva bića na njoj. Sunčevo zračenje se sada može promatrati kao "zasijavanje" idejama. I kao što se samo sjeme uklapa i adaptira na svoju okolinu dopunjujući je i obogaćujući, to isto radi i čovjek i svemir, uklapajući se tako u božanski evolutivni plan.
Sunce je njen Otac, a Mjesec njena majka.
Sunce je muški princip, a Mjesec ženski. Ali i pored toga, Sunce
je izvor termonuklearnih procesa, onih u kojima se transmutiraju
vodik i helij u teže elemente. Mi smo ostaci zvijezda, ništa manje
i ništa više od toga. I u našoj unutrašnjosti se odvija proces istovjetan
onom u zvijedama. "Atman veličine palca gori u našim srcima", kako
piše u Upanišadama. Ili Božji Duh je u svima isti, kako piše u Bibliji.
Ovdje se jasno vidi i veza među elementima. Otac nam je Sunce -
vatra, a Majka Mjesec - voda. "Radimo" na principima 4 glavne sile
u svemiru - gravitacione, elektromagnetne, jake i slabe nuklearne
sile, jer Otac je Sunce. A sve se dešava u vodenoj sredini, gdje
se razmjenjuju hranljivi sastojci, amino kiseline, kationi bakra
i željeza (opet priča o susretima Marsa i Venere u svakoj ćeliji),
molekuli, atomi... Unutar nas važe zakoni dinamike fluida. Jer...
Majka je Mjesec. Mjesec je Yin, Šakti, ženski princip. Probuđena
od Yang principa, koji kao Otac daje impuls života, ona počinje
svoje kretanje, kruženje, održavanje - božanski ples. Ona je Majka.
Prava i jedina.
Zemlja joj je dadilja, zrak je nosi u svojim
njedrima.
Hrani nas Zemlja, mi jesmo materijalni, utemeljeni u fizičkom tijelu
da bi na materijalnom planu izvršavali božanski zadatak evolucije
svijesti. Element je zemlja. Ali isto tako kada bi sabili sav prazan
međuatomski i atomski prostor unutar nas zauzimali bi veličinu glave
čavlića. Mi jesmo veliki kao Bog i mi smo ništa bez Njega, njegovog
daha u nama. Intelekt nam je podaren da ga koristimo, ali u Njegovu
slavu. Nosimo vjetar u svojoj unutrašnjosti. Element je zrak.
|